|
Od 18 tisuća stanovnika otoka Krka, 1.270 je obrtnika i poduzetnika koji u sezoni prosječno zapošljavaju 2,5 radnika, što predstavlja vrlo povoljan odnos broja stanovnika i obrtnika te stoga i značajan aspekt otočne privrede. Kako ove godine njihovo udruženje proslavlja 35. obljetnicu svojeg postojanja, porazgovarali smo s nekolicinom njegovih članova o položaju obrtnika danas.
Željko Juranić, ugostiteljsko vinarski obrt Nada, Vrbnik: Nažalost, položaj je obrtnika danas isti kao i prije 30 godina. Uvijek smo isticali kako smo bili žrtve onog ranijeg sistema, no ne mogu reći ni da danas postoji specijalno poštovanje prema obrtništvu. Često se stječe dojam da nas se smatra neprijateljima, lopovima, a ne partnerima državnih institucija. Malo poduzetništvo stvara čvrste temelje sistema i mislim da bi mu država trebala ukazivati puno više razumijevanja i davati obrtnicima do znanja kako su oni važan segment gospodarstva. Potrebno je puno više susreta s predstavnicima državnih institucija, puno više informacija jer je nedostatak informacija jedan od glavnih problema. Sistem ne bi smio biti represivan, već partnerski, da zajednički gradimo državu, jasno je da što god država bude imala veću kontrolu nad tokovima novca, davanja će biti manja. Čudim se kako mladi danas uopće kreću u obrt kada su uvjeti tako teški. Nekad je obrtnik u prvim godinama poslovanja bio oslobođen poreza, a poslije se postupno povećavao, no danas toga više nema. Cjelokupni je sistem puno naklonjeniji društvima s ograničenom odgovornošću tako da danas postoje d.o.o. sa samo jednim zaposlenim, kao i obrti s 30 radnika.
Trgovina spala na – mrvice
Biserka Bogović, Trgovina Jaffa, Malinska: Teško je, sve teže, jer imate više konkurencije, naročito od veletrgovina poput Getroa, Metroa i sličnih. I na Krku se to osjeća jer se ljudi radije odlučuju potrošiti na put do Rijeke, a uštedjeti na artiklima. Mi, naravno, ne možemo dobiti tako povoljne uvjete kod proizvođača kao veletrgovine i naše cijene moraju biti više. Danas se kod nas nabavlja samo najosnovnije pa smo tako od šnite kruha spali na mrvice.
Iva Šamanić – Jureša, Modni atelje Šiva, Njivice: Radim tek godinu dana i svaki mjesec je sve bolje i bolje. S otvaranjem obrta nisam imala problema jer je sve to sredila moja mama koja je knjigovođa i razumije se u te stvari. Nije to dugo ni trajalo, a nije bio ni veliki ulog. Od odluke do realizacije prošla su neka tri mjeseca. Imamo svoj prostor, dvije mašine za šivanje i peglu i to je to. Nisu nam trebali nikakvi krediti. Sada kad je krenulo, sad ćemo možda i razmišljati o poticajnim sredstvima i eventualnom širenju.
Vladimir Trucek, Caffe bar Riva, Punat: Iz godinu u godinu osjeća se napredak. Danas su najveći problem djelatnici, no ja nekako imam sreće s osobljem. Na inspekcije se ne mogu potužiti, korektno obavljaju svoj posao, nivo je iz godine u godinu sve viši. Osjećaju se i pozitivni pomaci u radu Udruženja, naročito na polju pravnih savjeta i stručne pomoći.
Propisi uništili seoski turizam
Ivan Barbiš, konoba Rupa, Malinska: Položaj obrtnika danas je malo bolji nego što je bio prije 30 godina. Mene je danas lakše što se opskrbe tiče, ali je administracija triput zahtjevnija nego kad sam ja počeo – 1981. Administracija danas nije u funkciji obrtništva, već mu otežava opstanak. Obrtnici manjeg opsega moraju voditi knjige kao da proizvode atomsku bombu. Administracija bi se trebala modernizirati da bude učinkovitija, jasnija, kraća. Na nama je da sve damo od sebe kako bismo zadovoljili gosta, a administracija bi se s istim stavom trebala ponašati prema svom klijentu – nama, obrtnicima. Propisi i naročito izvršitelji tih propisa uništili su seoski turizam na Krku.
Ivan Vergilas, Frigo-ve, Malinska: Obrtnik sam od ove godine, a ranije sam tri godine postavljao klima uređaje u velikim sistemima poput Getroa i sličnih. Mlad sam, imam 21 godinu i mnogi su mi uskočili i pomogli pri otvaranju obrta. Konkurencija je velika i zato moje usluge moraju biti kvalitetnije i čišće da bih se probio na tržištu. Ne može se raditi kao prije nekoliko godina. Imam mali obrt s tri zaposlena, no ne postavljam se kao gazda, ponašam se kao i ranije, samo sad radim za sebe i više svog vremena posvećujem poslu. Poticajna sredstva do sada nisam imao prilike koristiti jer kad god se javim, uvijek je prekasno.
Vjekoslav Žuži, mesnica, Krk: Konkurencija je sve jača i treba preživjeti. Prije 10 godina sam bio velik optimist u pogledu uspjeha u poslovanju, danas to više nisam. Prije sam imao osjećaj sigurnosti, pouzdanje da ću se razvijati, sada sam to izgubio.
Iva TRUMBIĆ
Novi List
|